Najčešća pitanja i dodatne informacije
Šta je kineziterapija
Kineziterapija predstavlja važnu oblast fizikalne terapije u okviru fizikalne medicine i rehabilitacije i podrazumeva primenu pokreta i vežbi u terapijske svrhe, kao i u prevenciji nastanka bolesti muskulo-skeletnog sistema i drugih sistema organa. Kineziterapija za cilj ima što brži oporavak od povrede i bolesti lokomotornog sistema, poboljšanje obima pokretljivosti zglobova, očuvanje i poboljšanje mišićne mase, elastičnosti i stabilnosti mišićno-skeletnog sistema, očuvanje strukture i gustine kostiju (prevencija osteoporoze). Kineziterapija blagotvorno deluje na kardiovaskularni, respiratorni, nervni, imuni sistem i organizam u celini.
Terapija podrazumeva aktivno učešće pacijenta u izvođenju propisanih vežbi uz stručnu podršku fizioterapeuta, a po indikaciji lekara specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije uz prethodni pregled, analizu osnovnog poremećaja, stanja kardiovaskularnog sistema i mogućnosti obavljanja fizičke aktivnosti uz doziranje intenziteta vežbi. Još jedan važan aspekt ove terapije je i prevencija, posebno kod dece zbog pravilnog rasta i razvoja muskulo-skeletnog sistema i usvajanja pravilnog držanja posture.
Kako se izvodi kineziterapija
Kineziterapija se izvodi uz asistenciju fizioterapeuta, a pod kontrolom fizijatra u ambulanti ili sali za fizikalnu terapiju. Terapiji prethodi pregled fizijatra, uzimanje anamneze – u vezi sa osnovnim problemom i po sistemima organa radi procene celokupnog zdravstvenog stanja i definisanja ograničenja u primeni kineziterapije (kardiovaskularni, neurološki problemi), a potom se pravi plan za vežbanje. Kineziterapija podrazumeva tri vrste osnovnih pokreta/vežbi:
- aktivan pokret – pacijent se podstiče da sam pravi pokret, što pacijent može i čini, u maksimalnom mogućem obimu, do granice bola;
- potpomognuti pokret – pacijent može da aktivira mišić, napravi delimičan pokret, ali ne u punom obimu, u čemu asistira fizioterapeut;
- pasivan pokret – ne postoji nikakva aktivna pokretljivost dela tela i ceo pokret obavlja fizioterapeut radi prevencije daljih komplikacija, ukočenosti, kontraktura
Kada se zakazuje kineziterapija
Kineziterapiju, kao jedan od segmenata fizikalne terapije, propisuje isključivo fizijatar (lekar specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije) kod prisustva sledećih stanja, simptoma i znakova bolesti:
- povrede mišića i kostiju, prelomi, uganuća, iščašenja zglobova, sportske povrede;
- bolovi u zglobovima i kičmi – reumatoidni artritis, artroze (degenerativne promene kuka, kolena, malih zglobova kičmenog stuba, šaka);
- cervikalni i lumbalni sindrom – diskus hernija, protruzija diskusa, spondiloza, cervikobrahijalni sindrom, stenoza spinalnog kanala;
- neurološke tegobe nakon moždanog udara / šloga, kod oštećenja perifernih nerava, cerebralne paralize (atrofija mišića, kontrakture), multiple skleroze;
- kardiovaskularne bolesti nakon infarkta miokarda, u sprečavanju nastanka srčane insuficijencije;
- postoperativna rehabilitacija nakon operacije ukrštenih ligamenata kolena, meniskusa, diskus hernije, ugradnje veštačkog kuka (učenje pravilnog modela pokreta);
- korektivne vežbe kod skolioze, kifoze kičme, ravnih tabana, tortikolisa kod beba;
- prevencija kod dece u rastu i razvoju, kod sedanternog načina života, prevencija osteoporoze (aktivnim vežbanjem i jačanjem mišića);
- kod profesionalnih sportista i rekreativaca radi bržeg oporavka kod povreda ili premora mišića, kao i radi odrzavanja kondicije, izdržljivosti, snage i elastičnosti mišića i prevenciji povreda.
Važne napomene
- kineziterapija se koristi u prevenciji i terapiji mnogih bolesti;
- blagotvorno dejstvo na sve sisteme organa, organizam u celini;
- neškodljiva terapija, može se propisati i u najranijem uzrastu deteta;
- kontinuitet i posvećenost u vežbanju daje najbolje rezultate.